Voda i kopno. Njihov odnos, uz Kleea kao suflera, pokušavam predstaviti točkom, crtom i plohom. Gledano s kopna more je tek vodoravna ploha po kojoj odabrani mogu i hodati i čiji je volumen slučajan. Dubinu mu nameće strah.

Dodir vode i kopna prihvaćam kao činjenicu.

Grad na moru, čija se izokrenuta slika ljuljuška u zagrljaju uvale, nepažljivog motritelja može podsjetiti na presječeni krug. No, more pripada gradu do one crte kojom se zatvara krug ili poetski: do one koja omeđuje trg od vode. Waterfront uvijek predstavlja unutarnju fasadu tog trga kojemu i pripada.